utorak, 3. siječnja 2017.


Eto mog doceka, svekrva kunja u fotelji, deca za kompjuterom, a muz mrtav pijan, spava u spavacoj sobi. U pet popodne je dosao, jedva gleda, bio sa kolegama sa posla. Ok, to je lepo, i treba da se druze, jer stvarno puno rade, ne zameram mu to. Zameram mu samo to, sto je vikao na mene i samarao me, iako sam cutala,

nisam ga zvala i terala da dolazi kuci. Pravila sam svecani rucak, koji on nije ni pogledao. Pekla kolacice sa decom. A on je vikao, kako me treba dobro istuci. Nije mi jasno zasto. I krivo mi je sto, kad se probudi, se nece nicega secati. Ne znam, da li da mu ispricam, ili da se pravim luda. Inace nije takav, i ne pije cesto, jednom ili dva puta godisnje.

0 komentari:

Objavi komentar

Pokreće Blogger.

Popular Posts