Click on the picture below to skip waiting.
Možete zatvoriti sliku za:
You can close this box in: (1) seconnds
Kad smo pre oko godinu i po moja sestra i ja bile sa tatom i stricem u neki manji restoran u Beogradu, na izlasku su bila sraklena vrata bez ičega (samo staklo skroz providno) i jedno krilo je bilo otvoreno, a drugo zatvoreno i mi izlazimo iz restorana (ja zadnja) nisam videla da je jedno krilo bilo zatvoreno, a bilo je oblačno, padala je kiša aa ja se smotana zalepim na ta providna vrata, kao da sam pijana pa ih ne vidim, a stvarno se nisu videla.. skroz sam se zalepila i obraz, skroz na ta vrata, ljudi u tom restoranu su me gledali kao da nisam normalna, naš tata i stric ne znam ni da li su videli, a moja starija sestra i ja smo se valjale od smeha..i sad kad god neka od nas dve to spomene krenemo da se smejemo
0 komentari:
Objavi komentar