srijeda, 19. listopada 2016.


Imala sam toliku tremu kad sam trebala da se vidim sa jednim dečkom da sam se počela tresti i popijem ja jednu rakijicu kao biće mi lakše. Popijem još jednu meni ništa.. Uzmem još jednu kao ajde iovako ne deluje. Krenula ja sad i

idem tako jedno 20 minuta (a inače treba mi 10 min do dogovorenog mesta) ništa ne kontam, gegam se od one rakije, pogledam oko sebe napokon i skontam da sam se izgubila, nemam pojma gde se nalazim, panika me uhvatila, počnem trčati ko muva

bez glave, a mrak i još ugazim u neke je*ene šljive. Odjednom se tu stvori moj princ na belom konju ne znam kako, a ja stojim onako k’o da sam kopala njivu. Na kraju me vodio kući jer sam bila pijana budala. Aliii ipak me je poljubio na kraju večeri i rekao da sam stvarno posebna.. baš se pitam zašto 😀

0 komentari:

Objavi komentar

Pokreće Blogger.

Popular Posts