nedjelja, 17. srpnja 2016.



Nemam ni majke ni oca. Bez ikakve podrške došla sam u Beograd sa nadom da ću naći normalan posao i zaradjivati “za bolje sutra”, problem je nastao kada bih odbijala se*sualne ponude koje sam dobijala od šefova, tada sam dobijala i otkaze. Sve dok jednog dana jedan od mojih šefova nije pustio kerove na mene, iz straha sam mu dala da me je*e, iako

sam bila nevina. Sve je krenuo nizbrdo od tada, platu nisam dobijala, iskoristio bi me za se*s kad god bi hteo, a jedino što bih od njega dobijala jeste uveče jedna pljeskavica i pakla cigara koliko da “preživim”, a niko drugi nije hteo da me primi na posao jer je on bio jako uticajan i govorio bi kako sam nesposobna za bilo kakav rad. Tada sam se pokušala ubiti, ali me je spasao jedan beskućnik na ulici i rekao mi “Niko nije rekao da je živeti lako, i

malo dete prvo puzi, pa padne i tek onda nauči da hoda, kada ćeš i ti naučiti da hodaš u ovom surovom svetu?”. Prošla sam kroz neverovatno teške faze života od tada da bih danas postigla uspeh. Radim kao kriminalna policajka, i on je uhvaćen na delu kako se*sualno iskorišćava jednu od svojih zaposlenica, konačno sam dobila pravdu, u zatvoru je i zaslužio je to.

0 komentari:

Objavi komentar

Pokreće Blogger.

Popular Posts