subota, 18. lipnja 2016.



Imam 27 godina i trudna sam. Izgledam dosta mlađe i danas sam doživela da me u punom autobusu napadne baba jer sam “trudna maloletnica”. Stajala sam, nikome nisam tražila da ustanem, a onda je baba koja je sedela počela da me vređa. Pričala je kako danas maloletne devojke ostaju trudne i da mi neće ustati jer, kako je rekla, “kad sam znala da širim noge, znaću i da stojim”. Bila sam u šoku, nisam bila u stanju ništa da kažem. Prosto ne mogu da verujem kakvi ljudi postoje. I hvala devojci koja mi je nakon toga ustupila mesto na drugom kraju autobusa kako bih se sklonila od babe.

Prošle godine u ovo vreme bivši dečko kog nikad nisam prebolela mi se vratio pun ljubavi i kajanja i zaprosio me. Pristala sam, palo je porodično slavlje, plakala sam od sreće i bila kao opijena danima. Pokušavali smo da odmah napravimo bebu, sve je bilo kao na najlepšem filmu. Dogovorili smo svadbu za maj mesec, rezervisali restoran, ja birala venčanicu. Posle mesec dana je nestao bez pozdrava i bez saznanja da li sam ostala trudna. Umesto da me to slomi ja sam postala nikad jača- diplomirala sam i zaposlila se na savršenom mestu i odlično mi ide, sa 80 kilograma smršala sam na 60 i nabacila lepe mišiće, promenila stil, boju kose, blistam spolja a i iznutra- shvatila sam da sam suviše vredna, dobra, pametna, da bih dopustila sebi još godina cviljenja za njim i samosažaljevanja. Iskreno, jedva čekam da primim nekoga u svoje srce, mislim da ću tog sledećeg srećnika voleti iskrenije i čistije nego ikada. Nije me upropastio. Ja sam njega! Sve ostavljene devojke glavu gore!

0 komentari:

Objavi komentar

Pokreće Blogger.

Popular Posts