ponedjeljak, 16. svibnja 2016.





Smuvao sam se pre mesec dana s kolegicom s faxa ali oboje smo u fazonu da se ne eksponiramo na facu i da ne masemo svima kako smo zajedno nego to drzimo za sebe. Ja cak nisam nikome ni pricao. Danas to kažem jednoj bas dobroj prijateljici sa faxa i napade me ona kako je ta moja cura dro**, kako je spavala s pola faxa, kako je laka, kako svaki put kad izadje negde uvece s drugim muskarcem se spandja itd itd. A meni deluje kao da je ludo zaljubljena u mene. Ne znam sta da mislim. Da sam musko i glup, jesam. Da verujem drugarici, ne verujem joj. Da raskidam sa curom koja mibse svidja zbog traca, ne ide. Da je pitam je l to istina, nisam lud. Nisam pametan…


U braku sam par godina. Nikada nije došlo do nekih većih trzavica, već sve u nekim granicama normale. Oboje imamo i stabilna primanja. Ono oko čega se ne slažemo su deca. Imamo kćerkicu koja uskoro puni dve godine. On bi volio još dece, a ja ne. Problem je u tome što se ne osećam sposobno za više dece. On pomaže oko deteta na svaki mogući nacin, ali čini mi se da ne bih psihički mogla podnijeti da opet budem zatvorena u kući sa bebom u rukama, čekajući hoće li se neko smilovati da proviri unutra, dok je on na poslu. Jednostavno ne mogu. S druge strane, bojim se da ne navučem neku nesreću jer smo u mogućnosti da obezbedimo uslove za život još jednom detetu. Rodbina mi spočitava da sam sebična jer svi oni imaju više od jednog deteta. Ne znam šta da radim.

0 komentari:

Objavi komentar

Pokreće Blogger.

Popular Posts