četvrtak, 19. svibnja 2016.



Pre dve godine oženio se moj najbolji drug, ma više mi je brat nego drug. To je čovek za kojeg bih krvi dao ako treba. Pre venčanja najveći moj strah je bio kako ćemo se ja i njegova žena razumeti jer tajno smo vodili ljubav moj drug misli da je ona meni najjbolja prijateljica, posle se oni smuvali i zavoleli moja najveca greska sto jos uvek spavam sa njom osećam da me izludjuje dok vodimo ljubav. Razočarao bi druga da sazna za too, ne bi voleo da sazna ne bi voleo da je izgubim kao ljubavnicu ona je tigrica u se*su…

Sreo sam je sinoć. Nakon par godina sam došao u “taj” grad i sreo sam je. Bila je sama, kosa pokupljena u punđu, u trenerci i patikama, nešto namrgođena. Kupovala je cigare na trafici. Nije me ni primjetila. Ja dobacim: opet si nešto ljuta, nije valjda opet na mene? Okrenula se i pogledala me, riječi nije izustila, samo me par trenutaka gledala, okrenula se i otišla. Gledao sam za njom, kroz glavu mi je prolazilo sve ono što sam gradio sa njom. Par godina braka, onolika ljubav, sve je nestalo. Ja sam bio kriv. Prevario sam je i nakon toga se razvela od mene. Ne mogu da je izbacim iz glave. Čini mi se da je još volim iako sam vjeren sa drugom. Život je kur*a.

0 komentari:

Objavi komentar

Pokreće Blogger.

Popular Posts